Hrvatski jezični portal

onomatopéja

onomatopéja ž

Izvedeni oblici
jednina
N onomatopeja
G onomatopeje
D onomatopeji
A onomatopeju
V onomatopejo
L onomatopeji
I onomatopejom
množina
N onomatopeje
G onomatopeja
D onomatopejama
A onomatopeje
V onomatopeje
L onomatopejama
I onomatopejama
Definicija
lingv.
1. stvaranje riječi (ili imena) kojega glasovni oblik podsjeća na stvar ili zvuk koji imenuje
2. tako nastala riječ ili ime [šuštati, šušanj, vau-vau, mijau itd.]
Etimologija
grč. onomatopoiía ≃ ónoma: ime + poieȋn: činiti