onomàstika
onomàstika ž 〈D L -ici〉
jednina | |
---|---|
N | onomastika |
G | onomastike |
D | onomastici |
A | onomastiku |
V | onomastiko |
L | onomastici |
I | onomastikom |
množina | |
N | onomastike |
G | onomastika |
D | onomastikama |
A | onomastike |
V | onomastike |
L | onomastikama |
I | onomastikama |
1. | lingv. grana lingvistike, izučava značenje i nastanak vlastitih imena; onomatologija, imenoslovlje |
2. | ukupnost vlastitih imena; onomatologija (osobnih, obiteljskih, mjesnih) koja se pojavljuju na nekom etničkom, geografskom ili jezičnom području |