onesvijéstiti
onesvijéstiti (se) svrš. 〈prez. onèsvijēstīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. onèsvijēšten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| onesvijestiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | onesvijestim |
| 2. | onesvijestiš |
| 3. | onesvijesti |
| množina | |
| 1. | onesvijestimo |
| 2. | onesvijestite |
| 3. | onesvijeste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | onesvijestit ću |
| 2. | onesvijestit ćeš |
| 3. | onesvijestit će |
| množina | |
| 1. | onesvijestit ćemo |
| 2. | onesvijestit ćete |
| 3. | onesvijestit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | onesvijestih |
| 2. | onesvijesti |
| 3. | onesvijesti |
| množina | |
| 1. | onesvijestismo |
| 2. | onesvijestiste |
| 3. | onesvijestiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | onesvijestio sam |
| 2. | onesvijestio si |
| 3. | onesvijestio je |
| množina | |
| 1. | onesvijestili smo |
| 2. | onesvijestili ste |
| 3. | onesvijestili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam onesvijestio |
| 2. | bio si onesvijestio |
| 3. | bio je onesvijestio |
| množina | |
| 1. | bili smo onesvijestili |
| 2. | bili ste onesvijestili |
| 3. | bili su onesvijestili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | onesvijesti |
| množina | |
| 1. | onesvijestimo |
| 2. | onesvijestite |
| glagolski prilog prošli | |
| onesvijestivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| onesvijestio, onesvijestila, onesvijestilo | |
| onesvijestili, onesvijestile, onesvijestila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| onesviješten, onesviještena, onesviješteno | |
| onesviješteni, onesviještene, onesviještena | |
Definicija
| 1. | (koga) učiniti da tko izgubi svijest, izazvati čiju nesvjesticu (udarcem, kemijskim sredstvom i sl.) |
| 2. | (se) izgubiti svijest, pasti u nesvijest |
Etimologija
✧ o (b)- + v. nesvijest
