òplesti
òplesti svrš. 〈prez. oplètēm, pril. pr. òplēvši, imp. oplèti, prid. trp. oplèten〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
oplesti | |
prezent | |
jednina | |
1. | opletem |
2. | opleteš |
3. | oplete |
množina | |
1. | opletemo |
2. | opletete |
3. | opletu |
futur | |
jednina | |
1. | oplest ću |
2. | oplest ćeš |
3. | oplest će |
množina | |
1. | oplest ćemo |
2. | oplest ćete |
3. | oplest će |
aorist | |
jednina | |
1. | opletoh |
2. | oplete |
3. | oplete |
množina | |
1. | opletosmo |
2. | opletoste |
3. | opletoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | opleo sam |
2. | opleo si |
3. | opleo je |
množina | |
1. | opleli smo |
2. | opleli ste |
3. | opleli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opleo |
2. | bio si opleo |
3. | bio je opleo |
množina | |
1. | bili smo opleli |
2. | bili ste opleli |
3. | bili su opleli |
imperativ | |
jednina | |
2. | opleti |
množina | |
1. | opletimo |
2. | opletite |
glagolski prilog prošli | |
opletavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
opleo, oplela, oplelo | |
opleli, oplele, oplela | |
glagolski pridjev pasivni | |
opleten, opletena, opleteno | |
opleteni, opletene, opletena |
1. | (što) obložiti onim što se plete (likom, konopom, plastičnom žicom) [oplesti bocu] |
2. | (koga) pren. razg. udariti (ob. bičem ili šibom) |