oplakívati2
oplakívati2 (koga) nesvrš. 〈prez. oplàkujēm, pril. sad. oplàkujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
oplakivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | oplakujem |
2. | oplakuješ |
3. | oplakuje |
množina | |
1. | oplakujemo |
2. | oplakujete |
3. | oplakuju |
futur | |
jednina | |
1. | oplakivat ću |
2. | oplakivat ćeš |
3. | oplakivat će |
množina | |
1. | oplakivat ćemo |
2. | oplakivat ćete |
3. | oplakivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | oplakivah |
2. | oplakivaše |
3. | oplakivaše |
množina | |
1. | oplakivasmo |
2. | oplakivaste |
3. | oplakivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | oplakivao sam |
2. | oplakivao si |
3. | oplakivao je |
množina | |
1. | oplakivali smo |
2. | oplakivali ste |
3. | oplakivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam oplakivao |
2. | bio si oplakivao |
3. | bio je oplakivao |
množina | |
1. | bili smo oplakivali |
2. | bili ste oplakivali |
3. | bili su oplakivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | oplakuj |
množina | |
1. | oplakujmo |
2. | oplakujte |
glagolski prilog sadašnji | |
oplakujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
oplakivao, oplakivala, oplakivalo | |
oplakivali, oplakivale, oplakivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
oplakivan, oplakivana, oplakivano | |
oplakivani, oplakivane, oplakivana |