òpirati se
òpirati se (, čemu, komu) nesvrš. 〈prez. -ēm se, pril. sad. -rūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
opirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | opirem |
2. | opireš |
3. | opire |
množina | |
1. | opiremo |
2. | opirete |
3. | opiru |
futur | |
jednina | |
1. | opirat ću |
2. | opirat ćeš |
3. | opirat će |
množina | |
1. | opirat ćemo |
2. | opirat ćete |
3. | opirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | opirah |
2. | opiraše |
3. | opiraše |
množina | |
1. | opirasmo |
2. | opiraste |
3. | opirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | opirao sam |
2. | opirao si |
3. | opirao je |
množina | |
1. | opirali smo |
2. | opirali ste |
3. | opirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opirao |
2. | bio si opirao |
3. | bio je opirao |
množina | |
1. | bili smo opirali |
2. | bili ste opirali |
3. | bili su opirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | opiri |
množina | |
1. | opirimo |
2. | opirite |
glagolski prilog sadašnji | |
opirući | |
glagolski pridjev aktivni | |
opirao, opirala, opiralo | |
opirali, opirale, opirala |
1. | naslanjati se na što čvrsto da se ne padne, da se lakše stoji, sjedi ili odrazi |
2. | pružati otpor; odupirati se, suprotstavljati, protiviti se tuđem mišljenju, pritisku, vlasti itd. |