advocírati
advocírati dv. 〈prez. advòcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
advocirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | advociram |
2. | advociraš |
3. | advocira |
množina | |
1. | advociramo |
2. | advocirate |
3. | advociraju |
futur | |
jednina | |
1. | advocirat ću |
2. | advocirat ćeš |
3. | advocirat će |
množina | |
1. | advocirat ćemo |
2. | advocirat ćete |
3. | advocirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | advocirah |
2. | advociraše |
3. | advociraše |
množina | |
1. | advocirasmo |
2. | advociraste |
3. | advocirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | advocirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | advocirao sam |
2. | advocirao si |
3. | advocirao je |
množina | |
1. | advocirali smo |
2. | advocirali ste |
3. | advocirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam advocirao |
2. | bio si advocirao |
3. | bio je advocirao |
množina | |
1. | bili smo advocirali |
2. | bili ste advocirali |
3. | bili su advocirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | advociraj |
množina | |
1. | advocirajmo |
2. | advocirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
advocirajući | |
glagolski prilog prošli | |
advociravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
advocirao, advocirala, advociralo | |
advocirali, advocirale, advocirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
advociran, advocirana, advocirano | |
advocirani, advocirane, advocirana |
1. | () arh. knjiš. baviti se advokaturom, biti po zanimanju advokat |
2. | (koga, komu) razg. pejor. založiti/zalagati se za koga, nastupiti/nastupati kao čiji zaštitnik ili zastupnik čijih mišljenja ili interesa |