òpetovati
òpetovati (što) dv. 〈prez. -tujēm, pril. sad. -tujūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
opetovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | opetujem |
2. | opetuješ |
3. | opetuje |
množina | |
1. | opetujemo |
2. | opetujete |
3. | opetuju |
futur | |
jednina | |
1. | opetovat ću |
2. | opetovat ćeš |
3. | opetovat će |
množina | |
1. | opetovat ćemo |
2. | opetovat ćete |
3. | opetovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | opetovah |
2. | opetovaše |
3. | opetovaše |
množina | |
1. | opetovasmo |
2. | opetovaste |
3. | opetovahu |
aorist | |
jednina | |
1. | opetovah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | opetovao sam |
2. | opetovao si |
3. | opetovao je |
množina | |
1. | opetovali smo |
2. | opetovali ste |
3. | opetovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opetovao |
2. | bio si opetovao |
3. | bio je opetovao |
množina | |
1. | bili smo opetovali |
2. | bili ste opetovali |
3. | bili su opetovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | opetuj |
množina | |
1. | opetujmo |
2. | opetujte |
glagolski prilog sadašnji | |
opetujući | |
glagolski prilog prošli | |
opetujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
opetovao, opetovala, opetovalo | |
opetovali, opetovale, opetovala | |
glagolski pridjev pasivni | |
opetovan, opetovana, opetovano | |
opetovani, opetovane, opetovana |