baràba
baràba m i ž 〈G mn barábā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | baraba |
| G | barabe |
| D | barabi |
| A | barabu |
| V | barabo |
| L | barabi |
| I | barabom |
| množina | |
| N | barabe |
| G | baraba |
| D | barabama |
| A | barabe |
| V | barabe |
| L | barabama |
| I | barabama |
Definicija
| 1. | (Baraba) bibl. razbojnik kojega je, prema Novom zavjetu, svjetina odabrala da bude oslobođen umjesto Krista |
| 2. | pov. zast. razbojnik, zločinac |
| 3. | pejor. onaj koji je bez potrebnih dobrih svojstava u ljudskom društvu, grub, prost i nasilan čovjek; ološ, propalica |
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Baràba (420, Zadar)
Etimologija
✧ grč. Barabbás ← aram. bar ̕ābbā̕: sin oca; ili bar rabba: sin učitelja
