baràba
baràba m i ž 〈G mn barábā〉
jednina | |
---|---|
N | baraba |
G | barabe |
D | barabi |
A | barabu |
V | barabo |
L | barabi |
I | barabom |
množina | |
N | barabe |
G | baraba |
D | barabama |
A | barabe |
V | barabe |
L | barabama |
I | barabama |
1. | (Baraba) bibl. razbojnik kojega je, prema Novom zavjetu, svjetina odabrala da bude oslobođen umjesto Krista |
2. | pov. zast. razbojnik, zločinac |
3. | pejor. onaj koji je bez potrebnih dobrih svojstava u ljudskom društvu, grub, prost i nasilan čovjek; ološ, propalica |