Hrvatski jezični portal

bȁra1

bȁra1 ž 〈G mn bȃrā〉

Izvedeni oblici
jednina
N bara
G bare
D bari
A baru
V baro
L bari
I barom
množina
N bare
G bara
D barama
A bare
V bare
L barama
I barama
Definicija
1. voda koja se zadržava u udubljenju na površini zemlje, bez stalnog izvora napajanja; lokva
2. vodoplavno, podvodno zemljište; blato
Sintagma
velika bara publ. žarg. Atlantski ocean [preskočiti (prijeći itd.) preko bare, publ. žarg. prijeći Atlantski ocean]
Onomastika
top. (često u mikrohidronim., osobito u S i I Hrvatskoj kao ime za močvarna i vlažna zemljišta): Bȁra, Bȁre, Bȁrešica, Bȁrica, Bȁrište, Bȃrna (pritok Česme), Baróvita (potok kod Petrinje), Bȁruža itd. (često u dvočlanim toponimima tipa: Crna bara, Gospodska bara, Kriva bara, Masna bara, Ugarska bara itd.)
Etimologija
prasl. *bara (rus. bára, polj. barzyna) ≃ grč. bórboros: blato