òpeći
òpeći (se) svrš. 〈prez. opèčēm (se), pril. pr. òpekāvši (se), aor. opèkoh (se), imp. opèci (se), prid. rad. òpekao (se), prid. trp. opèčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
opeći | |
prezent | |
jednina | |
1. | opečem |
2. | opečeš |
3. | opeče |
množina | |
1. | opečemo |
2. | opečete |
3. | opeku |
futur | |
jednina | |
1. | opeći ću |
2. | opeći ćeš |
3. | opeći će |
množina | |
1. | opeći ćemo |
2. | opeći ćete |
3. | opeći će |
aorist | |
jednina | |
1. | opekoh |
2. | opeče |
3. | opeče |
množina | |
1. | opekosmo |
2. | opekoste |
3. | opekoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | opekao sam |
2. | opekao si |
3. | opekao je |
množina | |
1. | opekli smo |
2. | opekli ste |
3. | opekli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opekao |
2. | bio si opekao |
3. | bio je opekao |
množina | |
1. | bili smo opekli |
2. | bili ste opekli |
3. | bili su opekli |
imperativ | |
jednina | |
2. | opeci |
množina | |
1. | opecimo |
2. | opecite |
glagolski prilog prošli | |
opekavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
opekao, opekla, opeklo | |
opekli, opekle, opekla | |
glagolski pridjev pasivni | |
opečen, opečena, opečeno | |
opečeni, opečene, opečena |
1. | (koga, što) nečim vrućim ili užarenim izazvati ozljedu na koži; ožeći |
2. | (se) a. zadobiti opekotinu, ozljedu b. pren. doživjeti loše iskustvo, loše proći [opeći prste] |