Hrvatski jezični portal

ȍporuka

ȍporuka ž 〈D L -uci〉

Izvedeni oblici
jednina
N oporuka
G oporuke
D oporuci
A oporuku
V oporuko
L oporuci
I oporukom
množina
N oporuke
G oporuka
D oporukama
A oporuke
V oporuke
L oporukama
I oporukama
Definicija
1. dokument kojim se određuju prava nad imovinom i druge pojedinosti koje će se provesti i poštivati poslije sastavljačeve smrti; testament [bez oporuke; izvršiti oporuku; načiniti oporuku]
2. pren. tekst, djelo i sl. koje ima takvu vrijednost [njegov posljednji roman svojevrsna je oporuka]
Etimologija
✧ o (b)- + v. poruka