oporezívati
oporezívati (što) nesvrš. 〈prez. oporèzīvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
oporezivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | oporezujem |
2. | oporezuješ |
3. | oporezuje |
množina | |
1. | oporezujemo |
2. | oporezujete |
3. | oporezuju |
futur | |
jednina | |
1. | oporezivat ću |
2. | oporezivat ćeš |
3. | oporezivat će |
množina | |
1. | oporezivat ćemo |
2. | oporezivat ćete |
3. | oporezivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | oporezivah |
2. | oporezivaše |
3. | oporezivaše |
množina | |
1. | oporezivasmo |
2. | oporezivaste |
3. | oporezivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | oporezivao sam |
2. | oporezivao si |
3. | oporezivao je |
množina | |
1. | oporezivali smo |
2. | oporezivali ste |
3. | oporezivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam oporezivao |
2. | bio si oporezivao |
3. | bio je oporezivao |
množina | |
1. | bili smo oporezivali |
2. | bili ste oporezivali |
3. | bili su oporezivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | oporezuj |
množina | |
1. | oporezujmo |
2. | oporezujte |
glagolski prilog sadašnji | |
oporezujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
oporezivao, oporezivala, oporezivalo | |
oporezivali, oporezivale, oporezivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
oporezivan, oporezivana, oporezivano | |
oporezivani, oporezivane, oporezivana |