osvanjívati
osvanjívati nesvrš. 〈prez. osvànjujēm, pril. sad. osvànjujūći, prid. rad. osvanjívao〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
osvanjivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | osvanjujem |
2. | osvanjuješ |
3. | osvanjuje |
množina | |
1. | osvanjujemo |
2. | osvanjujete |
3. | osvanjuju |
futur | |
jednina | |
1. | osvanjivat ću |
2. | osvanjivat ćeš |
3. | osvanjivat će |
množina | |
1. | osvanjivat ćemo |
2. | osvanjivat ćete |
3. | osvanjivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | osvanjivah |
2. | osvanjivaše |
3. | osvanjivaše |
množina | |
1. | osvanjivasmo |
2. | osvanjivaste |
3. | osvanjivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | osvanjivao sam |
2. | osvanjivao si |
3. | osvanjivao je |
množina | |
1. | osvanjivali smo |
2. | osvanjivali ste |
3. | osvanjivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam osvanjivao |
2. | bio si osvanjivao |
3. | bio je osvanjivao |
množina | |
1. | bili smo osvanjivali |
2. | bili ste osvanjivali |
3. | bili su osvanjivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | osvanjuj |
množina | |
1. | osvanjujmo |
2. | osvanjujte |
glagolski prilog sadašnji | |
osvanjujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
osvanjivao, osvanjivala, osvanjivalo | |
osvanjivali, osvanjivale, osvanjivala |