ordinírati
ordinírati () dv. 〈prez. ordìnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
ordinirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ordiniram |
2. | ordiniraš |
3. | ordinira |
množina | |
1. | ordiniramo |
2. | ordinirate |
3. | ordiniraju |
futur | |
jednina | |
1. | ordinirat ću |
2. | ordinirat ćeš |
3. | ordinirat će |
množina | |
1. | ordinirat ćemo |
2. | ordinirat ćete |
3. | ordinirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ordinirah |
2. | ordiniraše |
3. | ordiniraše |
množina | |
1. | ordinirasmo |
2. | ordiniraste |
3. | ordinirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | ordinirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | ordinirao sam |
2. | ordinirao si |
3. | ordinirao je |
množina | |
1. | ordinirali smo |
2. | ordinirali ste |
3. | ordinirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ordinirao |
2. | bio si ordinirao |
3. | bio je ordinirao |
množina | |
1. | bili smo ordinirali |
2. | bili ste ordinirali |
3. | bili su ordinirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ordiniraj |
množina | |
1. | ordinirajmo |
2. | ordinirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ordinirajući | |
glagolski prilog prošli | |
ordiniravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ordinirao, ordinirala, ordiniralo | |
ordinirali, ordinirale, ordinirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ordiniran, ordinirana, ordinirano | |
ordinirani, ordinirane, ordinirana |
1. | primiti/primati bolesnike na pregled u ordinaciji |
2. | pejor. obaviti/obavljati neku djelatnost |
3. | kat. zarediti/zaređivati |