òrao
òrao m 〈G òrla, N mn òrlovi/órli〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | orao |
| G | orla |
| D | orlu |
| A | orla |
| V | orle |
| L | orlu |
| I | orlom |
| množina | |
| N | orlovi |
| G | orlova |
| D | orlovima |
| A | orlove |
| V | orlovi |
| L | orlovima |
| I | orlovima |
Definicija
term. jez. knjiž.
| 1. | zool. najveća ptica grabljivica naših planinskih krajeva, rod (Aquila) iz reda sokolovki, snažnih pandža i jakoga kljuna, simbol snage i junaštva; akvila, usp. sokol |
| 2. | žarg. zast. njemačka novčana jedinica — marka (zbog orlova lika na novčanicama) |
Sintagma
∆ dvoglavi orao simbol orla s dvije glave u grbovima nekih država
Onomastika
♦ Òral m. os. ime, zast.
◊ pr. (nadimačka i etnici): Òraić (130, Krapina, Zagorje, Prigorje), Òrajić (Orájić) (Klanjec, Zagorje), Òravec (Osijek, Bjelovar, Krk), Orèjāš (Križevci, Podravina, okolica Zagreba), Òrel (Zagorje, Međimurje, Primorje), Òrelj (170, Banovina, Lika, Posavina), Órlić (1665, Istra, Primorje, Lika), Órlovac (Petrinja, Čakovec, Crikvenica), Órlovčić (I Slavonija), Órlović (1546, S Dalmacija, Lika, I Slavonija)
◊ mikrotop. (vrlo često za visoke stijene, brdske prolaze, uzvisine i sl.): Órlova gréda (Knin), Órlova stijéna (Ogulin), Órlovac (Zagreb, Šibenik, Brod, Makarska, Dubrovnik, Gospić, Knin, Bjelovar, Banovina), Órlovača (Banovina, Gospić, Senj), Órlovica (Gorski kotar), Órlov kȕk (Zadar, Knin, Makarska), Orlòvnjak (Vinkovci), Órlovo gnijézdo (Senj), Òrluša (Makarska), Òrljača (Zadar), Órljā glȃva (Dubrovnik), Órljak (Karlovac, Vinkovci, Požega, Zadar, Novigrad)
◊ top. (naselja): Órlakovo (Ozalj, 219 stan.), Órle (Grad Zagreb, 77 stan.), Órlec (Cres-Lošinj, 148 stan.), Órlovac (Bjelovar, 279 stan.), Órlovac Zdènačkī (Grubišno Polje, 350 stan.), Órljavac (Požega, 297 stan.), Pòdōrljak (Šibenik, 210 stan.)
◊ pr. (nadimačka i etnici): Òraić (130, Krapina, Zagorje, Prigorje), Òrajić (Orájić) (Klanjec, Zagorje), Òravec (Osijek, Bjelovar, Krk), Orèjāš (Križevci, Podravina, okolica Zagreba), Òrel (Zagorje, Međimurje, Primorje), Òrelj (170, Banovina, Lika, Posavina), Órlić (1665, Istra, Primorje, Lika), Órlovac (Petrinja, Čakovec, Crikvenica), Órlovčić (I Slavonija), Órlović (1546, S Dalmacija, Lika, I Slavonija)
◊ mikrotop. (vrlo često za visoke stijene, brdske prolaze, uzvisine i sl.): Órlova gréda (Knin), Órlova stijéna (Ogulin), Órlovac (Zagreb, Šibenik, Brod, Makarska, Dubrovnik, Gospić, Knin, Bjelovar, Banovina), Órlovača (Banovina, Gospić, Senj), Órlovica (Gorski kotar), Órlov kȕk (Zadar, Knin, Makarska), Orlòvnjak (Vinkovci), Órlovo gnijézdo (Senj), Òrluša (Makarska), Òrljača (Zadar), Órljā glȃva (Dubrovnik), Órljak (Karlovac, Vinkovci, Požega, Zadar, Novigrad)
◊ top. (naselja): Órlakovo (Ozalj, 219 stan.), Órle (Grad Zagreb, 77 stan.), Órlec (Cres-Lošinj, 148 stan.), Órlovac (Bjelovar, 279 stan.), Órlovac Zdènačkī (Grubišno Polje, 350 stan.), Órljavac (Požega, 297 stan.), Pòdōrljak (Šibenik, 210 stan.)
Etimologija
✧ prasl. *orьlъ (rus. orël, polj. orzeł), lit. erelis ← ie. *h3er- (grč. órnis: ptica, got. ara)
