Hrvatski jezični portal

òrnāt

òrnāt m 〈G ornáta〉

Izvedeni oblici
jednina
N ornat
G ornata
D ornatu
A ornat
V ornate
L ornatu
I ornatom
množina
N ornati
G ornata
D ornatima
A ornate
V ornati
L ornatima
I ornatima
Definicija
1. kat. svečano ruho za služenje mise
2. razg. ruho u povijesnoj tradiciji ili stilizaciji (službena odjeća suca u nekim zemljama i sl.)
Etimologija
lat. ornatus: ukras, ures ← ornare: ukrašavati, uresiti