Hrvatski jezični portal

òsjetiti

òsjetiti (se) svrš.prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. rad. òsjetio/òsjetila (se) ž

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
osjetiti
 
prezent
jednina
1. osjetim
2. osjetiš
3. osjeti
množina
1. osjetimo
2. osjetite
3. osjete
 
futur
jednina
1. osjetit ću
2. osjetit ćeš
3. osjetit će
množina
1. osjetit ćemo
2. osjetit ćete
3. osjetit će
 
aorist
jednina
1. osjetih
2. osjeti
3. osjeti
množina
1. osjetismo
2. osjetiste
3. osjetiše
 
perfekt
jednina
1. osjetio sam
2. osjetio si
3. osjetio je
množina
1. osjetili smo
2. osjetili ste
3. osjetili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam osjetio
2. bio si osjetio
3. bio je osjetio
množina
1. bili smo osjetili
2. bili ste osjetili
3. bili su osjetili
 
imperativ
jednina
2. osjeti
množina
1. osjetimo
2. osjetite
 
glagolski prilog prošli
osjetivši
 
glagolski pridjev aktivni
osjetio, osjetila, osjetilo
osjetili, osjetile, osjetila
Definicija
1. a. ispitati ili tražiti dodirom b. imati osjećaj dodira [osjetio sam nešto]
2. a. iskusiti [svi će osjetiti njegov gnjev]; oćutjeti b. izraziti ili biti svjestan osjećaja, doživljaja ili uvjerenja; oćutjeti
3. imati poseban osjećaj ili reakciju na podražaj [osjetio sam potrebu da ga udarim]
4. znati [osjetio sam da u ovoj stvari ne griješim]
5. (se) a. doživjeti što na određen način b. biti u određenom psihofizičkom stanju
Etimologija
✧ o (b)- + v. sjetiti