ȍsjećāj
ȍsjećāj m
jednina | |
---|---|
N | osjećaj |
G | osjećaja |
D | osjećaju |
A | osjećaj |
V | osjećaju |
L | osjećaju |
I | osjećajem |
množina | |
N | osjećaji |
G | osjećaja |
D | osjećajima |
A | osjećaje |
V | osjećaji |
L | osjećajima |
I | osjećajima |
1. | psih. oblik doživljavanja koji, nasuprot objektivnom opažanju, izražava određeni emotivni odnos [osjećaj usamljenosti reakcija na samoću ili otuđenje od okoline; osjećaj krivnje reakcija nakon svjesnog kršenja neke moralne norme; osjećaj manje vrijednosti reakcija pojedinca da je društveno onemogućen (nemoćan); bez osjećaja; iz osjećaja dužnosti; s osjećajem]; čuvstvo |
2. | a. sposobnost da se osjeća; osjet (odnosi se na osjetila) b. fizički osjet |
3. | a. posebna emotivna reakcija [osjećaj beznađa] b. emotivna osjetljivost [to je pogodilo moje osjećaje] |
4. | posebna sklonost za što [osjećaj za književnost] |
5. | mišljenje, shvaćanje, osobito iracionalno [imam osjećaj da ću ga naći] |