osmjéhnuti se
osmjéhnuti se svrš. 〈prez. òsmjēhnēm se, pril. pr. -ūvši se, prid. rad. osmjéhnuo se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osmjehnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osmjehnem |
| 2. | osmjehneš |
| 3. | osmjehne |
| množina | |
| 1. | osmjehnemo |
| 2. | osmjehnete |
| 3. | osmjehnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osmjehnut ću |
| 2. | osmjehnut ćeš |
| 3. | osmjehnut će |
| množina | |
| 1. | osmjehnut ćemo |
| 2. | osmjehnut ćete |
| 3. | osmjehnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osmjehnuh |
| 2. | osmjehnu |
| 3. | osmjehnu |
| množina | |
| 1. | osmjehnusmo |
| 2. | osmjehnuste |
| 3. | osmjehnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osmjehnuo sam |
| 2. | osmjehnuo si |
| 3. | osmjehnuo je |
| množina | |
| 1. | osmjehnuli smo |
| 2. | osmjehnuli ste |
| 3. | osmjehnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osmjehnuo |
| 2. | bio si osmjehnuo |
| 3. | bio je osmjehnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo osmjehnuli |
| 2. | bili ste osmjehnuli |
| 3. | bili su osmjehnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osmjehni |
| množina | |
| 1. | osmjehnimo |
| 2. | osmjehnite |
| glagolski prilog prošli | |
| osmjehnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osmjehnuo, osmjehnula, osmjehnulo | |
| osmjehnuli, osmjehnule, osmjehnula | |
Definicija
imati u trenutku osmijeh na licu
Etimologija
✧ vidi ȍsmijēh
