bàrūn
bàrūn (bàrōn) m 〈G barúna〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | baron |
| G | barona |
| D | baronu |
| A | barona |
| V | barone |
| L | baronu |
| I | baronom |
| množina | |
| N | baroni |
| G | barona |
| D | baronima |
| A | barone |
| V | baroni |
| L | baronima |
| I | baronima |
| jednina | |
| N | barun |
| G | baruna |
| D | barunu |
| A | baruna |
| V | barune |
| L | barunu |
| I | barunom |
| množina | |
| N | baruni |
| G | baruna |
| D | barunima |
| A | barune |
| V | baruni |
| L | barunima |
| I | barunima |
Definicija
| 1. | pov. plemićki naslov nižega ranga, u hijerarhijskom redu stoji između nižeg plemića i grofa |
| 2. | žarg. vrlo moćna osoba koja kontrolira veliku industriju, medije i sl. |
Sintagma
∆ barun regni (izg. barun rȅgni) pov. u hrvatsko-ugarskoj državnoj zajednici naziv za najviše državne dostojanstvenike koji su pripadali redu velikaša
Onomastika
♦ pr.: Bàrōn (110, okolica Zagreba), Barònica (Zagreb i okolica, Slavonija), Bàronić (Bjelovar, Koprivnica), Bàrūn (450, sred. Dalmacija, okolica Zagreba), Barúnac, Bàrūndić, Barùnica, Barúnović
Etimologija
✧ srlat. baro ← germ.
