Hrvatski jezični portal

palàdīn

palàdīn m 〈G paladína〉

Definicija
1. pov. jedan od dvanaest legendarnih vitezova iz pratnje Karla Velikog (8. st.)
2. pren. a. onaj koji prednjači u viteštvu; junak b. onaj koji odlučno brani ili zagovara plemenita djela
Onomastika
Palàdīn m. os. ime, zast. reg. (Dubrovnik)
pr. (nadimačka ili od imena): Palàdīn (250, Buzet, Primorje, sred. Dalmacija), Paladína (Pag, Primorje), Palàdinić (Zagreb, Novska, Posavina, Primorje)
top. (naselje): Paladȋni (Buzet, 48 stan.), usp. Palatin
Etimologija
njem. Paladin ≃ lat. palatinus: carski službenik