pàlača
pàlača ž 〈G mn pȁlāčā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | palača |
| G | palače |
| D | palači |
| A | palaču |
| V | palačo |
| L | palači |
| I | palačom |
| množina | |
| N | palače |
| G | palača |
| D | palačama |
| A | palače |
| V | palače |
| L | palačama |
| I | palačama |
Definicija
| 1. | velika raskošno uređena zgrada kao prebivalište poglavara države, velikaša ili bogata pojedinca [banska palača]; dvorac |
| 2. | velika i raskošno uređena građevina za javne (kulturne, sportske itd.) manifestacije ili za rad pojedinih institucija [palača sportova; palača Ujedinjenih naroda] |
| 3. | reg. pov. primaća soba u gospodskoj kući |
Frazeologija
⃟ zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača posl. marljivost donosi uspjeh
Onomastika
♦ top. (naselja): Pàlača (Osijek, 413 stan.), Mȍrpolača (Benkovac, 407 stan.), Pàlače (Mljet, 123 stan.)
Etimologija
✧ lat. 〈mn〉 palatia ← palatium, prvotno ime jednoga od rimskih brežuljaka, Palatina
