òtkucati
òtkucati (, što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. òtkucān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otkucati | |
prezent | |
jednina | |
1. | otkucam |
2. | otkucaš |
3. | otkuca |
množina | |
1. | otkucamo |
2. | otkucate |
3. | otkucaju |
futur | |
jednina | |
1. | otkucat ću |
2. | otkucat ćeš |
3. | otkucat će |
množina | |
1. | otkucat ćemo |
2. | otkucat ćete |
3. | otkucat će |
aorist | |
jednina | |
1. | otkucah |
2. | otkuca |
3. | otkuca |
množina | |
1. | otkucasmo |
2. | otkucaste |
3. | otkucaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | otkucao sam |
2. | otkucao si |
3. | otkucao je |
množina | |
1. | otkucali smo |
2. | otkucali ste |
3. | otkucali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otkucao |
2. | bio si otkucao |
3. | bio je otkucao |
množina | |
1. | bili smo otkucali |
2. | bili ste otkucali |
3. | bili su otkucali |
imperativ | |
jednina | |
2. | otkucaj |
množina | |
1. | otkucajmo |
2. | otkucajte |
glagolski prilog prošli | |
otkucavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
otkucao, otkucala, otkucalo | |
otkucali, otkucale, otkucala | |
glagolski pridjev pasivni | |
otkucan, otkucana, otkucano | |
otkucani, otkucane, otkucana |
1. | prestati kucati u zn. odbijanja punog sata [otkucalo je podne, otkucalo je sa zvonika] |
2. | (koga) žarg. odati koga, izdati, prijaviti, denuncirati |