Hrvatski jezični portal

òtkucati

òtkucati (, što) svrš.prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. òtkucān〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
otkucati
 
prezent
jednina
1. otkucam
2. otkucaš
3. otkuca
množina
1. otkucamo
2. otkucate
3. otkucaju
 
futur
jednina
1. otkucat ću
2. otkucat ćeš
3. otkucat će
množina
1. otkucat ćemo
2. otkucat ćete
3. otkucat će
 
aorist
jednina
1. otkucah
2. otkuca
3. otkuca
množina
1. otkucasmo
2. otkucaste
3. otkucaše
 
perfekt
jednina
1. otkucao sam
2. otkucao si
3. otkucao je
množina
1. otkucali smo
2. otkucali ste
3. otkucali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam otkucao
2. bio si otkucao
3. bio je otkucao
množina
1. bili smo otkucali
2. bili ste otkucali
3. bili su otkucali
 
imperativ
jednina
2. otkucaj
množina
1. otkucajmo
2. otkucajte
 
glagolski prilog prošli
otkucavši
 
glagolski pridjev aktivni
otkucao, otkucala, otkucalo
otkucali, otkucale, otkucala
 
glagolski pridjev pasivni
otkucan, otkucana, otkucano
otkucani, otkucane, otkucana
Definicija
1. prestati kucati u zn. odbijanja punog sata [otkucalo je podne, otkucalo je sa zvonika]
2. (koga) žarg. odati koga, izdati, prijaviti, denuncirati
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. kuc, kucati