otkúpiti
otkúpiti (koga, što) svrš. 〈prez. òtkūpīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òtkūpljen, gl. im. otkupljénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otkupiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | otkupim |
2. | otkupiš |
3. | otkupi |
množina | |
1. | otkupimo |
2. | otkupite |
3. | otkupe |
futur | |
jednina | |
1. | otkupit ću |
2. | otkupit ćeš |
3. | otkupit će |
množina | |
1. | otkupit ćemo |
2. | otkupit ćete |
3. | otkupit će |
aorist | |
jednina | |
1. | otkupih |
2. | otkupi |
3. | otkupi |
množina | |
1. | otkupismo |
2. | otkupiste |
3. | otkupiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | otkupio sam |
2. | otkupio si |
3. | otkupio je |
množina | |
1. | otkupili smo |
2. | otkupili ste |
3. | otkupili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otkupio |
2. | bio si otkupio |
3. | bio je otkupio |
množina | |
1. | bili smo otkupili |
2. | bili ste otkupili |
3. | bili su otkupili |
imperativ | |
jednina | |
2. | otkupi |
množina | |
1. | otkupimo |
2. | otkupite |
glagolski prilog prošli | |
otkupivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
otkupio, otkupila, otkupilo | |
otkupili, otkupile, otkupila | |
glagolski pridjev pasivni | |
otkupljen, otkupljena, otkupljeno | |
otkupljeni, otkupljene, otkupljena |