òtkriti
òtkriti (se, koga, što) svrš. 〈prez. ȍtkrijēm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. otkrìven〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otkriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | otkrijem |
2. | otkriješ |
3. | otkrije |
množina | |
1. | otkrijemo |
2. | otkrijete |
3. | otkriju |
futur | |
jednina | |
1. | otkrit ću |
2. | otkrit ćeš |
3. | otkrit će |
množina | |
1. | otkrit ćemo |
2. | otkrit ćete |
3. | otkrit će |
aorist | |
jednina | |
1. | otkrih |
2. | otkri |
3. | otkri |
množina | |
1. | otkrismo |
2. | otkriste |
3. | otkriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | otkrio sam |
2. | otkrio si |
3. | otkrio je |
množina | |
1. | otkrili smo |
2. | otkrili ste |
3. | otkrili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otkrio |
2. | bio si otkrio |
3. | bio je otkrio |
množina | |
1. | bili smo otkrili |
2. | bili ste otkrili |
3. | bili su otkrili |
imperativ | |
jednina | |
2. | otkrij |
množina | |
1. | otkrijmo |
2. | otkrijte |
glagolski prilog prošli | |
otkrivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
otkrio, otkrila, otkrilo | |
otkrili, otkrile, otkrila | |
glagolski pridjev pasivni | |
otkriven / otkrit, otkrivena / otkrita, otkriveno / otkrito | |
otkriveni / otkriti, otkrivene / otkrite, otkrivena / otkrita |
1. | skinuti što (ob. pokrivač) s koga ili s čega [otkriti dijete] |
2. | pronaći što nova [otkriti nove predjele; otkriti što novo u znanosti] |
3. | a. pren. izdati koga [otkriti ilegalne suradnike] b. (se) izdati se riječima, gestama, voljnom radnjom ili nehotice prikazati što se misli ili kakve se namjere skrivaju iza konvencionalnog ponašanja u društvu [dugo je glumio poštenjaka, a onda se otkrio] |
4. | a. pronaći koga [otkriti lisicu] b. promovirati umjetnika ili neku medijsku zvijezdu [otkriti glumca; otkriti slikara] |