Hrvatski jezični portal

otkázati

otkázati svrš.prez. òtkāžēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. òtkāzān〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
otkazati
 
prezent
jednina
1. otkažem
2. otkažeš
3. otkaže
množina
1. otkažemo
2. otkažete
3. otkažu
 
futur
jednina
1. otkazat ću
2. otkazat ćeš
3. otkazat će
množina
1. otkazat ćemo
2. otkazat ćete
3. otkazat će
 
aorist
jednina
1. otkazah
2. otkaza
3. otkaza
množina
1. otkazasmo
2. otkazaste
3. otkazaše
 
perfekt
jednina
1. otkazao sam
2. otkazao si
3. otkazao je
množina
1. otkazali smo
2. otkazali ste
3. otkazali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam otkazao
2. bio si otkazao
3. bio je otkazao
množina
1. bili smo otkazali
2. bili ste otkazali
3. bili su otkazali
 
imperativ
jednina
2. otkaži
množina
1. otkažimo
2. otkažite
 
glagolski prilog prošli
otkazavši
 
glagolski pridjev aktivni
otkazao, otkazala, otkazalo
otkazali, otkazale, otkazala
 
glagolski pridjev pasivni
otkazan, otkazana, otkazano
otkazani, otkazane, otkazana
Definicija
1. (što) a. dati otkaz, raskinuti neki odnos [otkazati stan] b. ne izvršiti nešto dogovoreno, najavljeno [otkazati predavanje; otkazati predstavu]
2. () pokvariti se, zatajiti [otkazao je motor]
3. razg., v. izdati2 (4) [otkazale su mi oči/ruke/noge]
Sintagma
otkazati poslušnost odbiti izvršiti naredbu
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. kazati