othranjívati
othranjívati (koga) nesvrš. 〈prez. othrànjujēm, pril. sad. othrànjujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| othranjivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | othranjujem |
| 2. | othranjuješ |
| 3. | othranjuje |
| množina | |
| 1. | othranjujemo |
| 2. | othranjujete |
| 3. | othranjuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | othranjivat ću |
| 2. | othranjivat ćeš |
| 3. | othranjivat će |
| množina | |
| 1. | othranjivat ćemo |
| 2. | othranjivat ćete |
| 3. | othranjivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | othranjivah |
| 2. | othranjivaše |
| 3. | othranjivaše |
| množina | |
| 1. | othranjivasmo |
| 2. | othranjivaste |
| 3. | othranjivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | othranjivao sam |
| 2. | othranjivao si |
| 3. | othranjivao je |
| množina | |
| 1. | othranjivali smo |
| 2. | othranjivali ste |
| 3. | othranjivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam othranjivao |
| 2. | bio si othranjivao |
| 3. | bio je othranjivao |
| množina | |
| 1. | bili smo othranjivali |
| 2. | bili ste othranjivali |
| 3. | bili su othranjivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | othranjuj |
| množina | |
| 1. | othranjujmo |
| 2. | othranjujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| othranjujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| othranjivao, othranjivala, othranjivalo | |
| othranjivali, othranjivale, othranjivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| othranjivan, othranjivana, othranjivano | |
| othranjivani, othranjivane, othranjivana | |
Etimologija
✧ vidi othrániti
