otežávati
otežávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. otèžāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otežavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | otežavam |
2. | otežavaš |
3. | otežava |
množina | |
1. | otežavamo |
2. | otežavate |
3. | otežavaju |
futur | |
jednina | |
1. | otežavat ću |
2. | otežavat ćeš |
3. | otežavat će |
množina | |
1. | otežavat ćemo |
2. | otežavat ćete |
3. | otežavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | otežavah |
2. | otežavaše |
3. | otežavaše |
množina | |
1. | otežavasmo |
2. | otežavaste |
3. | otežavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | otežavao sam |
2. | otežavao si |
3. | otežavao je |
množina | |
1. | otežavali smo |
2. | otežavali ste |
3. | otežavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otežavao |
2. | bio si otežavao |
3. | bio je otežavao |
množina | |
1. | bili smo otežavali |
2. | bili ste otežavali |
3. | bili su otežavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | otežavaj |
množina | |
1. | otežavajmo |
2. | otežavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
otežavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
otežavao, otežavala, otežavalo | |
otežavali, otežavale, otežavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
otežavan, otežavana, otežavano | |
otežavani, otežavane, otežavana |