otèžati
otèžati svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍtežān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| otežati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | otežam |
| 2. | otežaš |
| 3. | oteža |
| množina | |
| 1. | otežamo |
| 2. | otežate |
| 3. | otežaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | otežat ću |
| 2. | otežat ćeš |
| 3. | otežat će |
| množina | |
| 1. | otežat ćemo |
| 2. | otežat ćete |
| 3. | otežat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | otežah |
| 2. | oteža |
| 3. | oteža |
| množina | |
| 1. | otežasmo |
| 2. | otežaste |
| 3. | otežaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | otežao sam |
| 2. | otežao si |
| 3. | otežao je |
| množina | |
| 1. | otežali smo |
| 2. | otežali ste |
| 3. | otežali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam otežao |
| 2. | bio si otežao |
| 3. | bio je otežao |
| množina | |
| 1. | bili smo otežali |
| 2. | bili ste otežali |
| 3. | bili su otežali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | otežaj |
| množina | |
| 1. | otežajmo |
| 2. | otežajte |
| glagolski prilog prošli | |
| otežavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| otežao, otežala, otežalo | |
| otežali, otežale, otežala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| otežan, otežana, otežano | |
| otežani, otežane, otežana | |
Definicija
| 1. | a. (što) učiniti da što postane teško [otežati posao] b. pren. postati težim, nepovoljnijim [otežani uvjeti privređivanja] |
| 2. | () postati težak, udebljati se |
Etimologija
✧ o (b)- + v. téžak
