òtpraviti
òtpraviti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òtpravljēn〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| otpraviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | otpravim |
| 2. | otpraviš |
| 3. | otpravi |
| množina | |
| 1. | otpravimo |
| 2. | otpravite |
| 3. | otprave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | otpravit ću |
| 2. | otpravit ćeš |
| 3. | otpravit će |
| množina | |
| 1. | otpravit ćemo |
| 2. | otpravit ćete |
| 3. | otpravit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | otpravih |
| 2. | otpravi |
| 3. | otpravi |
| množina | |
| 1. | otpravismo |
| 2. | otpraviste |
| 3. | otpraviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | otpravio sam |
| 2. | otpravio si |
| 3. | otpravio je |
| množina | |
| 1. | otpravili smo |
| 2. | otpravili ste |
| 3. | otpravili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam otpravio |
| 2. | bio si otpravio |
| 3. | bio je otpravio |
| množina | |
| 1. | bili smo otpravili |
| 2. | bili ste otpravili |
| 3. | bili su otpravili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | otpravi |
| množina | |
| 1. | otpravimo |
| 2. | otpravite |
| glagolski prilog prošli | |
| otpravivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| otpravio, otpravila, otpravilo | |
| otpravili, otpravile, otpravila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| otpravljen, otpravljena, otpravljeno | |
| otpravljeni, otpravljene, otpravljena | |
Definicija
| 1. | (koga) razg. poslati koga da ode, riješiti se koga, otpustiti ga iz službe i sl. (ob. uz neko slabo podmirenje, bez riječi zahvalnosti, uz nedovoljnu naknadu); otresti se (koga), riješiti se (koga) |
| 2. | (što) a. postupiti kao otpravnik [otpraviti vlak] b. admin. riješiti predmet, poslati odgovor na dopis, napisati otpravak |
| 3. | (se) otputiti se kamo (ob. na put, u goste) |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. praviti
