otòpiti
otòpiti (što, se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òtopljen〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otopiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | otopim |
2. | otopiš |
3. | otopi |
množina | |
1. | otopimo |
2. | otopite |
3. | otope |
futur | |
jednina | |
1. | otopit ću |
2. | otopit ćeš |
3. | otopit će |
množina | |
1. | otopit ćemo |
2. | otopit ćete |
3. | otopit će |
aorist | |
jednina | |
1. | otopih |
2. | otopi |
3. | otopi |
množina | |
1. | otopismo |
2. | otopiste |
3. | otopiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | otopio sam |
2. | otopio si |
3. | otopio je |
množina | |
1. | otopili smo |
2. | otopili ste |
3. | otopili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otopio |
2. | bio si otopio |
3. | bio je otopio |
množina | |
1. | bili smo otopili |
2. | bili ste otopili |
3. | bili su otopili |
imperativ | |
jednina | |
2. | otopi |
množina | |
1. | otopimo |
2. | otopite |
glagolski prilog prošli | |
otopivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
otopio, otopila, otopilo | |
otopili, otopile, otopila | |
glagolski pridjev pasivni | |
otopljen, otopljena, otopljeno | |
otopljeni, otopljene, otopljena |