òtok
òtok m 〈V òtoče, N mn òtoci, G ȍtōkā〉
jednina | |
---|---|
N | otok |
G | otoka |
D | otoku |
A | otok |
V | otoče |
L | otoku |
I | otokom |
množina | |
N | otoci |
G | otoka |
D | otocima |
A | otoke |
V | otoci |
L | otocima |
I | otocima |
1. | kopno manje od kontinenta okruženo sa svih strana morem ili vodom jezera ili rijeke [koraljni otok; priobalni otok; vulkanski otok] |
2. | (+ potenc.) pješačko stajalište na sredini ulice, mjesto za pješake okruženo prometnim površinama |
3. | pren. mjesto izolacije, osame [otok tišine] |