ovàkō
ovàkō pril.
1. | kakav jest, kakav se pokazuje, na način kakav se pokazuje i kakav se sada vidi u našoj prisutnosti ili najbliže meni |
2. | (riječ koja uvodi u neko izlaganje) [ovako, to je počelo jučer...] |
3. | razg. gov. na najjednostavniji način, bez pomagala, aparata i sl. [razgovarali smo telefonski, ali i ovako], opr. upotrebljavajući (što), uz upotrebu (čega) |
4. | (riječ koja dopunja neki pokret kojim se što predočuje ili opisuje) [A: Je li bilo mnogo ljudi? B: Bilo je ovako (puno) u zn. dupkom puno, puno puncato (pri čemu se svi prsti jedne ruke jednom ili više puta sastave); A: Kako su vas primili? B: Primili su nas ovako u zn. vrlo lijepo, srdačno, raširenih ruku, objeručke (pri čemu se ruke rašire)] |
5. | općenito, sve u svemu, inače [nesposoban je ili barem nesiguran, ali simpatičan je ovako, ne može se reći] |