Hrvatski jezični portal

óvca

óvca ž (mužjak: ovan; mlado: janje) 〈N mn ȏvce, G ovácā〉

Izvedeni oblici
jednina
N ovca
G ovce
D ovci
A ovcu
V ovco
L ovci
I ovcom
množina
N ovce
G ovaca
D ovcama
A ovce
V ovce
L ovcama
I ovcama
Definicija
1. domaća životinja preživač, daje vunu, mlijeko i meso
2. pren. pejor. a. glupa osoba b. strašljiva, pitoma osoba
Sintagma
divlja ovca 1. muflon 2. lokal. srna, v.
Onomastika
pr. (prema zanimanju, nadimačka ili etnici): Óvcin (Donji Miholjac, Rijeka), Òvčār (420, Čakovec, Zagorje, Prigorje, I Slavonija), Ovčarìček (140, Krapina, Zagorje, Prigorje), Òvčarić (300, Zabok, Zagorje, Primorje), Ovčarìćek (Križevci, Zagorje, Prigorje), Ovčàrīk (Ðakovo, Osijek), Óvčina (Dubrovnik, Osijek)
top. mikrotop.: Òvčara (Slatina), Ovčárevo (Vinkovci, Osijek), Óvčica (Senj)
Etimologija
prasl. i stsl. ovьca (rus. ovcá, polj. owca), lit. avis ← ie. *h3ewis (lat. ovis, grč. óis)