òžeći
òžeći svrš. 〈prez. ožèžēm, pril. pr. òžegāvši, prid. trp. ožèžen〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ožeći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ožežem |
| 2. | ožežeš |
| 3. | ožeže |
| množina | |
| 1. | ožežemo |
| 2. | ožežete |
| 3. | ožegu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ožeći ću |
| 2. | ožeći ćeš |
| 3. | ožeći će |
| množina | |
| 1. | ožeći ćemo |
| 2. | ožeći ćete |
| 3. | ožeći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ožegoh |
| 2. | ožeže |
| 3. | ožeže |
| množina | |
| 1. | ožegosmo |
| 2. | ožegoste |
| 3. | ožegoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ožegao sam |
| 2. | ožegao si |
| 3. | ožegao je |
| množina | |
| 1. | ožegli smo |
| 2. | ožegli ste |
| 3. | ožegli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ožegao |
| 2. | bio si ožegao |
| 3. | bio je ožegao |
| množina | |
| 1. | bili smo ožegli |
| 2. | bili ste ožegli |
| 3. | bili su ožegli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ožezi |
| množina | |
| 1. | ožezimo |
| 2. | ožezite |
| glagolski prilog prošli | |
| ožegavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ožegao, ožegla, ožeglo | |
| ožegli, ožegle, ožegla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ožežen, ožežena, ožeženo | |
| ožeženi, ožežene, ožežena | |
Definicija
v. opeći
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Òžeg (120, Zagreb, Varaždin, Zagorje, Prigorje, Z Slavonija), Òžegić (Zagreb), Òžegović (Ožégović) (590, Zagora, S Dalmacija, Prigorje)
Etimologija
✧ o (b)- + v. žeći
