palàtīn
palàtīn m 〈G palatína〉
jednina | |
---|---|
N | palatin |
G | palatina |
D | palatinu |
A | palatina |
V | palatine |
L | palatinu |
I | palatinom |
množina | |
N | palatini |
G | palatina |
D | palatinima |
A | palatine |
V | palatini |
L | palatinima |
I | palatinima |
1. | kraljevski ili carski namjesnik ili službenik (ob. u srednjovjekovnoj Europi, u Bizantu, Poljskoj i Francuskoj) |
2. | u Ugarskoj do 1848, najviši dvorski službenik (regent, vrhovni sudac, zapovjednik vojske, kraljev namjesnik); nadvornik |