Hrvatski jezični portal

palàtīn

palàtīn m 〈G palatína〉

Izvedeni oblici
jednina
N palatin
G palatina
D palatinu
A palatina
V palatine
L palatinu
I palatinom
množina
N palatini
G palatina
D palatinima
A palatine
V palatini
L palatinima
I palatinima
Definicija
pov.
1. kraljevski ili carski namjesnik ili službenik (ob. u srednjovjekovnoj Europi, u Bizantu, Poljskoj i Francuskoj)
2. u Ugarskoj do 1848, najviši dvorski službenik (regent, vrhovni sudac, zapovjednik vojske, kraljev namjesnik); nadvornik