pàndūr
pàndūr m 〈G pandúra〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | pandur |
| G | pandura |
| D | panduru |
| A | pandura |
| V | pandure |
| L | panduru |
| I | pandurom |
| množina | |
| N | panduri |
| G | pandura |
| D | pandurima |
| A | pandure |
| V | panduri |
| L | pandurima |
| I | pandurima |
Definicija
| 1. | (mn) pov. a. stražari, pratnja, dio ratničke družine hrv. i ugarskih feudalaca (17. i 18. st.) b. stražari koji čuvaju red u gradovima i selima |
| 2. | pren. pejor. a. izvršitelj grubog nasilja ili samovolje b. policajac |
Sintagma
∆ Trenkovi panduri pov. vojn. postrojba u službi austrijske krune koju je pukovnik barun Franjo Trenk unovačio u Slavoniji
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju i nadimačka): Bàndūr (120, Petrinja, J Hrvatska), Pàndūr (230, Međimurje, Ðurđevac), Pandúrević (Vukovar, I Slavonija, Zagora), Pàndurić (400, Donji Miholjac, Slavonija, Koprivnica), Pandúrović (110, Vinkovci, I Slavonija, Banovina)
Etimologija
✧ mađ. pandúr
