bȁja1
bȁja1 m 〈N mn -e, G bȃjā〉
Definicija
reg.
| 1. | hip. od baba3; otac |
| 2. | fam. stariji čovjek, onaj kojemu bi se moglo reći stric ili strȉka |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka, preklapanje s baja2 i hip. od brat): Bàica (Šibenik, Zagreb), Báić (390, Slavonija, Lika, Dalmacija)
