nàzdraviti
nàzdraviti (komu) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàzdravljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nazdraviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nazdravim |
2. | nazdraviš |
3. | nazdravi |
množina | |
1. | nazdravimo |
2. | nazdravite |
3. | nazdrave |
futur | |
jednina | |
1. | nazdravit ću |
2. | nazdravit ćeš |
3. | nazdravit će |
množina | |
1. | nazdravit ćemo |
2. | nazdravit ćete |
3. | nazdravit će |
aorist | |
jednina | |
1. | nazdravih |
2. | nazdravi |
3. | nazdravi |
množina | |
1. | nazdravismo |
2. | nazdraviste |
3. | nazdraviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nazdravio sam |
2. | nazdravio si |
3. | nazdravio je |
množina | |
1. | nazdravili smo |
2. | nazdravili ste |
3. | nazdravili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nazdravio |
2. | bio si nazdravio |
3. | bio je nazdravio |
množina | |
1. | bili smo nazdravili |
2. | bili ste nazdravili |
3. | bili su nazdravili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nazdravi |
množina | |
1. | nazdravimo |
2. | nazdravite |
glagolski prilog prošli | |
nazdravivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nazdravio, nazdravila, nazdravilo | |
nazdravili, nazdravile, nazdravila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nazdravljen, nazdravljena, nazdravljeno | |
nazdravljeni, nazdravljene, nazdravljena |