navrátiti
navrátiti svrš. 〈prez. nàvrātīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. navrátio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
navratiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | navratim |
2. | navratiš |
3. | navrati |
množina | |
1. | navratimo |
2. | navratite |
3. | navrate |
futur | |
jednina | |
1. | navratit ću |
2. | navratit ćeš |
3. | navratit će |
množina | |
1. | navratit ćemo |
2. | navratit ćete |
3. | navratit će |
aorist | |
jednina | |
1. | navratih |
2. | navrati |
3. | navrati |
množina | |
1. | navratismo |
2. | navratiste |
3. | navratiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | navratio sam |
2. | navratio si |
3. | navratio je |
množina | |
1. | navratili smo |
2. | navratili ste |
3. | navratili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam navratio |
2. | bio si navratio |
3. | bio je navratio |
množina | |
1. | bili smo navratili |
2. | bili ste navratili |
3. | bili su navratili |
imperativ | |
jednina | |
2. | navrati |
množina | |
1. | navratimo |
2. | navratite |
glagolski prilog prošli | |
navrativši | |
glagolski pridjev aktivni | |
navratio, navratila, navratilo | |
navratili, navratile, navratila |
1. | (što) skrenuti u željenom smjeru što [navratiti potok]; dovesti, odvesti |
2. | (kamo, komu) posjetiti usput, nakratko, svratiti gdje ili kome [navratite sutra oko deset] |
3. | (koga na što) navesti koga na kakav postupak ili radnju [navratiti (koga) na zlo] |