nàviti
nàviti (što) svrš. 〈prez. nȁvijēm, pril. pr. -īvši, imp. nàvīj, aor. nàvih, prid. trp. navìjen/nȁvīt〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
naviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | navijem |
2. | naviješ |
3. | navije |
množina | |
1. | navijemo |
2. | navijete |
3. | naviju |
futur | |
jednina | |
1. | navit ću |
2. | navit ćeš |
3. | navit će |
množina | |
1. | navit ćemo |
2. | navit ćete |
3. | navit će |
aorist | |
jednina | |
1. | navih |
2. | navi |
3. | navi |
množina | |
1. | navismo |
2. | naviste |
3. | naviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | navio sam |
2. | navio si |
3. | navio je |
množina | |
1. | navili smo |
2. | navili ste |
3. | navili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam navio |
2. | bio si navio |
3. | bio je navio |
množina | |
1. | bili smo navili |
2. | bili ste navili |
3. | bili su navili |
imperativ | |
jednina | |
2. | navij |
množina | |
1. | navijmo |
2. | navijte |
glagolski prilog prošli | |
navivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
navio, navila, navilo | |
navili, navile, navila | |
glagolski pridjev pasivni | |
navijen / navit, navijena / navita, navijeno / navito | |
navijeni / naviti, navijene / navite, navijena / navita |