navláčiti
navláčiti (se) nesvrš. 〈prez. nàvlāčīm (se), pril. sad. -čēći (se), gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| navlačiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | navlačim |
| 2. | navlačiš |
| 3. | navlači |
| množina | |
| 1. | navlačimo |
| 2. | navlačite |
| 3. | navlače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | navlačit ću |
| 2. | navlačit ćeš |
| 3. | navlačit će |
| množina | |
| 1. | navlačit ćemo |
| 2. | navlačit ćete |
| 3. | navlačit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | navlačah |
| 2. | navlačaše |
| 3. | navlačaše |
| množina | |
| 1. | navlačasmo |
| 2. | navlačaste |
| 3. | navlačahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | navlačio sam |
| 2. | navlačio si |
| 3. | navlačio je |
| množina | |
| 1. | navlačili smo |
| 2. | navlačili ste |
| 3. | navlačili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam navlačio |
| 2. | bio si navlačio |
| 3. | bio je navlačio |
| množina | |
| 1. | bili smo navlačili |
| 2. | bili ste navlačili |
| 3. | bili su navlačili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | navlači |
| množina | |
| 1. | navlačimo |
| 2. | navlačite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| navlačeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| navlačio, navlačila, navlačilo | |
| navlačili, navlačile, navlačila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| navlačen, navlačena, navlačeno | |
| navlačeni, navlačene, navlačena | |
Definicija
| 1. | (što) upotrebljavati snagu da se što pokrene ili nakrivi u željenom pravcu; potezati, vući |
| 2. | (koga, što, se čega), v. navući |
| 3. | (se s kim) a. potezati jedan kraj dok drugi poteže drugi kraj (konopac i sl.) b. ob. pren. gnjaviti se s kim, imati brige s kime |
Etimologija
✧ vidi nàvūći
