navláčiti
navláčiti (se) nesvrš. 〈prez. nàvlāčīm (se), pril. sad. -čēći (se), gl. im. -čēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
navlačiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | navlačim |
2. | navlačiš |
3. | navlači |
množina | |
1. | navlačimo |
2. | navlačite |
3. | navlače |
futur | |
jednina | |
1. | navlačit ću |
2. | navlačit ćeš |
3. | navlačit će |
množina | |
1. | navlačit ćemo |
2. | navlačit ćete |
3. | navlačit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | navlačah |
2. | navlačaše |
3. | navlačaše |
množina | |
1. | navlačasmo |
2. | navlačaste |
3. | navlačahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | navlačio sam |
2. | navlačio si |
3. | navlačio je |
množina | |
1. | navlačili smo |
2. | navlačili ste |
3. | navlačili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam navlačio |
2. | bio si navlačio |
3. | bio je navlačio |
množina | |
1. | bili smo navlačili |
2. | bili ste navlačili |
3. | bili su navlačili |
imperativ | |
jednina | |
2. | navlači |
množina | |
1. | navlačimo |
2. | navlačite |
glagolski prilog sadašnji | |
navlačeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
navlačio, navlačila, navlačilo | |
navlačili, navlačile, navlačila | |
glagolski pridjev pasivni | |
navlačen, navlačena, navlačeno | |
navlačeni, navlačene, navlačena |
1. | (što) upotrebljavati snagu da se što pokrene ili nakrivi u željenom pravcu; potezati, vući |
2. | (koga, što, se čega), v. navući |
3. | (se s kim) a. potezati jedan kraj dok drugi poteže drugi kraj (konopac i sl.) b. ob. pren. gnjaviti se s kim, imati brige s kime |