nàzirati
nàzirati (što, koga, se) nesvrš. 〈prez. -rēm, pril. sad. -rūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nazirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nazirem |
2. | nazireš |
3. | nazire |
množina | |
1. | naziremo |
2. | nazirete |
3. | naziru |
futur | |
jednina | |
1. | nazirat ću |
2. | nazirat ćeš |
3. | nazirat će |
množina | |
1. | nazirat ćemo |
2. | nazirat ćete |
3. | nazirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nazirah |
2. | naziraše |
3. | naziraše |
množina | |
1. | nazirasmo |
2. | naziraste |
3. | nazirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nazirao sam |
2. | nazirao si |
3. | nazirao je |
množina | |
1. | nazirali smo |
2. | nazirali ste |
3. | nazirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nazirao |
2. | bio si nazirao |
3. | bio je nazirao |
množina | |
1. | bili smo nazirali |
2. | bili ste nazirali |
3. | bili su nazirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | naziri |
množina | |
1. | nazirimo |
2. | nazirite |
glagolski prilog sadašnji | |
nazirući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nazirao, nazirala, naziralo | |
nazirali, nazirale, nazirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
naziran, nazirana, nazirano | |
nazirani, nazirane, nazirana |
1. | razabirati obrise čega, nejasno vidjeti, početi jasno vidjeti [nazirati grad u magli] |
2. | naslućivati, shvaćati u osnovi ili u glavnim crtama [nazirati rezultat izbora] |
3. | (se) nejasno se razabirati [nazire se u magli] |