nazívati
nazívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. nàzīvām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nazivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nazivam / nazivljem |
| 2. | nazivaš / nazivlješ |
| 3. | naziva / nazivlje |
| množina | |
| 1. | nazivamo / nazivljemo |
| 2. | nazivate / nazivljete |
| 3. | nazivaju / nazivlju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nazivat ću |
| 2. | nazivat ćeš |
| 3. | nazivat će |
| množina | |
| 1. | nazivat ćemo |
| 2. | nazivat ćete |
| 3. | nazivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | nazivah |
| 2. | nazivaše |
| 3. | nazivaše |
| množina | |
| 1. | nazivasmo |
| 2. | nazivaste |
| 3. | nazivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nazivao sam |
| 2. | nazivao si |
| 3. | nazivao je |
| množina | |
| 1. | nazivali smo |
| 2. | nazivali ste |
| 3. | nazivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nazivao |
| 2. | bio si nazivao |
| 3. | bio je nazivao |
| množina | |
| 1. | bili smo nazivali |
| 2. | bili ste nazivali |
| 3. | bili su nazivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nazivaj / nazivlji |
| množina | |
| 1. | nazivajmo / nazivljimo |
| 2. | nazivajte / nazivljite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| nazivajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nazivao, nazivala, nazivalo | |
| nazivali, nazivale, nazivala | |
Etimologija
✧ vidi nàzvati
