naváliti
naváliti (se) svrš. 〈prez. nàvālīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàvāljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| navaliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | navalim |
| 2. | navališ |
| 3. | navali |
| množina | |
| 1. | navalimo |
| 2. | navalite |
| 3. | navale |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | navalit ću |
| 2. | navalit ćeš |
| 3. | navalit će |
| množina | |
| 1. | navalit ćemo |
| 2. | navalit ćete |
| 3. | navalit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | navalih |
| 2. | navali |
| 3. | navali |
| množina | |
| 1. | navalismo |
| 2. | navaliste |
| 3. | navališe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | navalio sam |
| 2. | navalio si |
| 3. | navalio je |
| množina | |
| 1. | navalili smo |
| 2. | navalili ste |
| 3. | navalili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam navalio |
| 2. | bio si navalio |
| 3. | bio je navalio |
| množina | |
| 1. | bili smo navalili |
| 2. | bili ste navalili |
| 3. | bili su navalili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | navali |
| množina | |
| 1. | navalimo |
| 2. | navalite |
| glagolski prilog prošli | |
| navalivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| navalio, navalila, navalilo | |
| navalili, navalile, navalila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| navaljen, navaljena, navaljeno | |
| navaljeni, navaljene, navaljena | |
Definicija
| 1. | (na koga) a. snažno napasti, nasrnuti, udariti, nahrupiti, ustremiti se b. pren. nagovarati koga, moliti, moljakati, salijetati itd. |
| 2. | (što na što) a. staviti što relativno teško ili glomazno povrh ili preko čega [navaliti na se ormar; navaliti na se brige]; natovariti (u dosl. i pren. smislu) b. pren. (što na koga) pripisati nezasluženo nešto loše; oklevetati, podmetnuti (kome) |
| 3. | (se) nasloniti se svom težinom [navaliti na vrata] |
| 4. | () naglo naići u masi, doći u velikom broju, stvoriti gužvu velikim zanimanjem za što [ljudi navalili na predstavu] |
| 5. | (s čime) gnjaviti s nekom temom, dosađivati ili početi dosađivati s molbama, stalno nastojati na čemu sa željom da se nešto provede ili da se čemu udovolji [navaliti s prijedlozima i idejama] |
| 6. | (na što) baciti se svim silama na što [navaliti na jelo] |
| 7. | 〈+ infinitiv〉 razg. (općenito glagol koji opisuje radnju uz koju stoji kao pretjeranu) [navalio misliti (najednom) navalio voljeti matematiku] |
Etimologija
✧ vidi naváljati
