bàilo
bàilo (bàjlo) m
Definicija
| 1. | pov. viši činovnik u srednjem vijeku koji u ime vladara obavlja sudsku i nadzornu vlast |
| 2. | vrhovni nadzornik carske djece na bizantskom dvoru; bajulus |
| 3. | dipl. predstavnik Venecije (npr. u Carigradu) |
| 4. | pov. poslovođa (u srednjovjekovnoj Dalmaciji) |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka, za škrta čovjeka): Bàilo (Trogir, Dalmacija), Bàjilo (Sinj, Zagreb, Zaprešić), Bájlo (460, Zadar, Dalmacija), Bàjlović (100, Banovina, Požega, Kordun)
Etimologija
✧ tal. bailo ≃ lat. baiulus: nosač
