nàvirati
nàvirati () nesvrš. 〈prez. -rēm, pril. sad. -rūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
navirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | navirem |
2. | navireš |
3. | navire |
množina | |
1. | naviremo |
2. | navirete |
3. | naviru |
futur | |
jednina | |
1. | navirat ću |
2. | navirat ćeš |
3. | navirat će |
množina | |
1. | navirat ćemo |
2. | navirat ćete |
3. | navirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | navirah |
2. | naviraše |
3. | naviraše |
množina | |
1. | navirasmo |
2. | naviraste |
3. | navirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | navirao sam |
2. | navirao si |
3. | navirao je |
množina | |
1. | navirali smo |
2. | navirali ste |
3. | navirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam navirao |
2. | bio si navirao |
3. | bio je navirao |
množina | |
1. | bili smo navirali |
2. | bili ste navirali |
3. | bili su navirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | naviri |
množina | |
1. | navirimo |
2. | navirite |
glagolski prilog sadašnji | |
navirući | |
glagolski pridjev aktivni | |
navirao, navirala, naviralo | |
navirali, navirale, navirala |