Hrvatski jezični portal

nȅbo

nȅbo sr 〈N mn -a/nebèsa, G nȇbā/nebésā〉

Izvedeni oblici
jednina
N nebo
G neba
D nebu
A nebo
V nebo
L nebu
I nebom
množina
N neba
G neba
D nebima
A neba
V neba
L nebima
I nebima
Definicija
1. a. atmosfera i svemirski prostor koji se sa Zemlje vidi kao svod [južno nebo; sjeverno nebo] b. vrijeme ili klima kao pokazatelj toga
2. pren. baldahin; natkrovlje, nebnica
3. rel. prebivalište viših bića i onih koji su zaslužili zagrobni život [snivaj na nebu, moj anđele]
Frazeologija
čeka da mu padne s neba ne želi raditi i čeka da sve dobije;
čeka manu s neba bibl. bez razloga se nada blagostanju;
kao da je pao s neba odsutan duhom, nesnalažljiv u nekoj situaciji u kojoj se našao;
kao grom iz vedra neba nagla, iznenadna neugodnost;
kao nebo i zemlja velika razlika, nema usporedbe;
nebo se otvorilo počeo je najveći pljusak, kiša kao iz kabla, opr. nebo se zatvorilo jako se naoblačilo, navukli su se tmasti oblaci;
nebu pod oblake u visinu, vrlo visoko;
ni na nebu ni na zemlji nalaziti se u neodređenom položaju;
pod vedrim nebom na otvorenom prostoru, na zraku, na mjestu koje nije pod krovom, u nekoj kući ili u prostoriji (riječ »vedar« nema značenje oprečno od »oblačan«) [spavati pod vedrim nebom];
s neba pa u rebra iznenada, iznebuha;
(biti) u sedmom nebu uživati, beskrajno uživati [on je zaljubljen, on je sada u sedmom nebu];
uzdizati do neba jako, pretjerano hvaliti
Onomastika
pr. (nadimačka): Nèbes (Osijek), Nebèskī (Zagreb), Nèbesnī (Kostajnica)
top.: Nebèsa (brdo kod Sinja), Nebèskā vȁla (uvala kod Zadra)
Etimologija
prasl. i stsl. nebo (rus. nébo, polj. niebo), lit. debesis ← ie. *nebhos: oblak (grč. néphos, skr. nabhas)